Hrvatska pošta

Sigurnost u prometu

31.08.2015.
Sigurnost u prometu Likovni rad učenice Eme Harčević kao motiv prigodne poštanske marke
 
Zagreb, 31. kolovoza 2015. – Pod sloganom Kreiraj marku bajnu i osvoji nagradu sjajnu! devetu godinu zaredom održan je natječaj za odabir likovnog rješenja poštanske marke u kojem su sudjelovali učenici osnovnih škola u Republici Hrvatskoj. Tema natječaja, odnosno zadani likovni motiv bila je sigurnost u prometu. Za predložak ovogodišnje marke koju će Hrvatska pošta pustiti u optjecaj 7. rujna odabran je likovni rad Eme Harčević, učenice četvrtog razreda Osnovne škole Braća Ribar iz Siska.
 
Tiskanjem marke s motivom djece na gradskim ulicama potiče se, osvješćuje i usmjerava ne samo dječja nego i sigurnost svih nas sudionika u prometu. Autorica marke je Nataša Odak, dizajnerica iz Zagreba. Nominalna vrijednost marke je 3,10 kuna, a izdana je u arku od 20 maraka te u nakladi od 150 000 primjeraka. Hrvatska pošta izdala je prigodnu omotnicu prvog dana (FDC) te prigodni album, a žig prvog dana bit će u upotrebi 7. i 8. rujna u Poštanskom uredu 10101 Zagreb, Jurišićeva 13.
Oduvijek je čovjek težio svladavanju prepreka te smo uz znatiželjne i iznimne ljude tijekom stoljeća dosegli civilizacijski doseg u kojem danas živimo. Između ostalog, to su bila motorna vozila koja su s godinama mijenjala svoj unutrašnji i vanjski izgled. Svemu tome prilagođavao se i okoliš, povećavale su se mreže prometnica i prometni tokovi, ali se isto tako naglo povećavao i broj incidentnih situacija čija je kulminacija događaj koji nazivamo prometna nesreća. Tako je broj stradalih osoba u prometnim nesrećama postao pandanom najčešćih uzroka smrtnosti zbog najtežih bolesti.
Može se reći da se svijest o potrebi ulaganja dodatnih napora u podizanje sigurnosti cestovnog prometa na višu i prihvatljiviju razinu presporo razvijala. Tek 1994. godine, donošenjem prvog Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa, počeo je sustavni rad s djecom u osnovnim školama. Do tada je u prometnim nesrećama smrtno stradavalo stotinjak djece godišnje, i to čak 70% u svojstvu pješaka. Danas je taj broj smanjen na osmero smrtno stradale djece godišnje s tim da ih u ulozi pješaka strada osjetno manje nego prije. Tužna je statistika da ih kudikamo više stradava u vozilima, i to sa svojim roditeljima.
Sve nas to poziva na odgovornost da budemo odgojeni i da odgajamo djecu s ozbiljnim predznanjem jer su oni danas pješaci, mali putnici u vozilima, a sutra vozači. Potrebno je da se kultura življenja podigne na razinu poštovanja, davanja prednosti i pribranosti, da svaki trenutak pretvorimo u ljubaznu kretnju i na vrijeme zaobiđemo incidentne situacije.