Hrvatska pošta pustit će u optjecaj 12. ožujka novu prigodnu poštansku marku izdanu povodom blagdana Uskrsa. Motiv na marki je Raspeće, minijatura Majstora Jacquesa de Besançona iz Strossmayerova časoslova. Marku je oblikovala Alenka Lalić, dizajnerica iz Zagreba, a izdana je u nakladi od 25.000 primjeraka i u arcima od 20 maraka. Nominalna vrijednost marke označena je slovnom oznakom A što odgovara iznosu poštarine za pismo mase do 50 g u unutarnjem prometu te za dopisnicu/razglednicu u unutarnjem prometu. Nova prigodna marka može se kupiti u poštanskim uredima i na https://www.epostshop.hr/, a izdanje prati i prigodna omotnica prvog dana (FDC).


Tekst pratećeg letka uz prigodnu marku napisala je akademkinja Željka Čorak.
 
Biblija za pismene i biblija za nepismene u poticajnom su odnosu. Riječ izaziva različite i neuhvatljive mentalne predodžbe, slika ih, precizira i učvršćuje. Možda nigdje taj odnos nije toliko primjeran kao u iluminiranim rukopisima, posebno onima srednjega vijeka. Inicijali, minijature, bordure, ljepota samog pisma ravnaju ritmom čitanja, kao glazbenom kompozicijom, a čitanje pretvaraju u svečanost. Takva jedna minijatura, Raspeće iz Strossmayerova časoslova, prizor je na ovogodišnjoj uskrsnoj marki Hrvatske pošte.
 
Josip Juraj Strossmayer svoju je zbirku od dvjesto pedeset i šest umjetnina, za koju sam kaže da je u njoj prethodno uživao nekoliko desetljeća, darovao Hrvatskoj - onda Jugoslavenskoj, tj. južnoslavenskoj - akademiji znanosti i umjetnosti. Akademija je osnovana po njegovoj zamisli i njegovim nastojanjem (1866.), a Akademijina galerija bila je značajan element biskupova golemog kulturnog, prosvjetiteljskog, političkog projekta. Otvorena je 9. studenog 1884. godine. U svom programatskom govoru tom je zgodom Strossmayer posebno spomenuo ovaj časoslov kao rijetku dragocjenost. U povodu stotinu i pedesete obljetnice osnutka Akademije izdan je reprint časoslova. U posebnom svesku prate ga opsežna istraživanja dr. Ive Pasini Tržec. Ona je utvrdila da je časoslov nastao u Parizu nakon godine 1491., na samom kraju petnaestog stoljeća, te da mu je glavni iluminator bio takozvani Majstor Jacquesa de Besançona. Strossmayer je časoslov nabavio u Rimu 1877. godine: prekrasna je rukopisna knjiga putovala do Zagreba gotovo četiri stotine godina.
 
Prizor, sveden na mali broj osoba, smješten je u idiličan krajolik na mekoj zelenoj padini brežuljka, s monumentalnim, obzidanim gradom Jeruzalemom u pozadini, s kulama i tornjevima, ali i malim gradskim kućama kosih krovova. Više nego biblijskom oporom krajoliku on odgovara europskom srednjovjekovnom vidiku. Taj prizor nosi u sebi nešto od ideogramske statičnosti, ali i od renesansnog osjećaja prostora, punoće volumena i žive pokrenutosti pojedinih likova. Zapravo je scena emotivno raspolovljena u skladu sa scenarijem: s jedne strane majka Marija i Ivan, učenik koga je Isus najviše volio i koji prema Mariji pruža zaštitničku ruku; oni stoje nijemi i ukočeni, izvan vremena, ne gledajući u smjeru ubijenoga Božjeg sina. S druge strane skupina vojnika, naprotiv, obuzeta je događajem, raspravlja o njemu, gledajući raspetog Isusa i pokazujući prema njemu. Teško je odrediti trenutak u kojemu se radnja zbiva. Isus je već mrtav, tijelo mu je probodeno kopljem, oruđe ubojstva i muke leži razasuto uokolo, ali tama nije nastala po svoj zemlji, nego na vedrom modrom nebu dva nebeska svjetlila, Sunce i Mjesec, u ime svemira istodobno svjedoče o strašnoj smrti na križu. Između emotivne stilizacije i narativnog realizma stoji križ i na njemu mrtav Krist kao simetrala, kao razdjelnica dnevnog i vječnog. Prizor bi se mogao doživjeti i kao ostvarenje dvostrukog duhovnog naboja, onoga baštinjenog srednjovjekovnog i onoga renesansnog.
 
Blagdan Uskrsa posjeduje svoje dvije strane, onu mračnu i onu svijetlu i sjajnu. U neizbježnom kruženju godine, ljudskog života i zemaljskog vremena one se sustižu i izmjenjuju. Uskrsni prizori stoga su bezbrojna, različita viđenja istih zadanosti, iste drame, od samog događaja i njegove težine do samog oslobođenog smisla i njegove lakoće. Sve je to uskrsna baština. A minijatura iz Strossmayerova časoslova dragocjen je dio te baštine kojemu s poštovanjem otvaramo svoja srca i s ponosom ga pokazujemo svijetu.